Danas kad su nam, zbog aktualnih okolnosti (prvenstveno pandemije) značajno promijenjene (sužene) mogućnosti za druženje, izlaske, putovanja i drugo, češće dolazi do dosade i posljedično do razvoja depresije i anksioznosti u mlađoj populaciji, među djecom i odraslima također.
Što je to dosada, od kud dolazi, kako ju prevladati?

Postoji tzv. normalna dosada, ona koja se javlja kad ne možemo raditi ono što bi željeli ili onda kad moramo raditi ono što ne želimo. No, dosada nije stvar okolnosti poput dosadnog posla ili zadataka, gotovo svatko osjeća dosadu i zamor u monotonim situacijama.

Riječ je o osjećaju neugode koji raste iz konflikta između naše potrebe za intenzivnom mentalnom aktivnosti i manjka poticaja za istu (njem. psiholog Theodor Lipps). Osoba koja se dosađuje žudi za mentalnom uključenosti u nešto, želi neku aktivnost, nesigurna u to što bi to točno bilo. Kombinacija je to manjka uzbuđenja i manjka motivacije.

Osjetljivije na dosadu su ekstrovertirane ličnosti (one koje su otvorene prema drugim ljudima, uživaju u društvu, vole biti u centru pažnje, ne vole biti same). Češće osjećaju dosadu, općenito traže više uzbuđenja u životu. Nerijetko su to tzv. avanturistički tipovi i oni koji pate od tzv. egzistencijalnog vakuuma (nedostaje im cilj, svrhovitost u životu). Ljudi kojima je često dosadno pod većim su rizikom od razvoja anksioznosti, depresije i raznih ovisnosti, skloniji su agresivnosti i manjku interpersonalnih vještina.

Dosada nije jednoznačan koncept, dolazi u nekoliko oblika, ovisno o razini pažnje, svjesnosti, sposobnost koncentracije, emocionalne čimbenike i dr.
Emocionalno nekompetentne osobe (one koje ne razumiju svoje osjećaje i ne znaju se konstruktivno nositi s njima) lakše osjete dosadu, sklonije su depresivnim epizodama i eksperimentiranju (npr. s opojnim drogama ili drugim stimulansima), postižu lošije rezultate na poslu ili u školi.

Osjećaj dosade može biti i problem vezan uz pažnju odnosno nemogućnosti održavanja pažnje (pozornosti). Osobe koje teško zadržavaju pozornost sklonije su osjećaju dosade. S nedostatkom pažnje povezana je i sklonost ka kliničkoj depresiji koja ima puno sličnosti s osjećajem dosade (npr. nisko i negativno raspoloženje, osjećaj besmisla, nemotiviranost i drugo).

Svaka dosada nije ista.  Dosadu možemo razlikovati prema duševnom uzbuđenju u rasponu od nemira do mira i prema tome koliko je osjećaj dosade povezan s negativnim odnosno pozitivnim emocijama.

Razlikujemo nekoliko vrta dosada:

• indiferentnu dosadu – karakterizira ju stanje povlačenja i bezvoljnosti, nezainteresiranosti, bez negativnih osjećaja
• prilagođenu dosadu – kod ove dosade prisutno je sanjarenje i želja za promjenom trenutnog blago neugodnog emocionalnog stanja
• uznemirujuću dosadu – karakterizira ju osjećaj blage tjeskobe i nemira te aktivno traženje načina da se to stanje promijeni
• izluđujuću dosadu – oni koji je osjećaju žele što prije izaći iz situacije i pronaći zanimaciju što dovodi do intenzivnih osjećaja poput ljutnje i uznemirenosti
• apatičnu dosadu – za nju su karakteristični osjećaji nemoći (bespomoćnosti) i tuge jer osoba koja ju osjeća teško ju podnosi, ali ne nalazi hrabrost za izlazak iz nje.

Najbolji lijek protiv dosade je svjesnost o njoj i aktivizam – djelovanje u smjeru njenog umanjivanja i prestanka. Malo dosade ne šteti, previše dosade može dovesti do niza zdravstvenih poteškoća i životnih problema. Treba se naprosto pokrenuti. Koliko god da je teško.

Većina današnjih roditelja teško se nosi s dosadom djeteta. Na djetetove riječi „dosadno mi je“ uglavnom reagiramo osjećajima krivnje i odgovornosti za takvu situaciju nastojeći što prije djelovati kako bismo promijenili situaciju i odgovorili na ono što percipiramo djetetovom potrebom. Brže-bolje osmišljavamo moguće aktivnosti za dijete.

Postupajući tako roditelji u dobroj namjeri djetetu čine „medvjeđu uslugu“. Važno je da se dijete odmalena suočava s nestrukturiranim vremenom i osjećajima koji ga prate (dosada, nevoljkost, uznemirenost, ljutnja, frustracija…). To vrijeme prilika je da dijete istraži svoj unutarnji kao i vanjski svijet. Roditelj koji u tim trenucima priskače djetetu u pomoć usporava i onemogućava djetetov razvoj. Tako onemogućavamo razvoj kreativnosti i aktivacije. Dijete od roditelja treba poticaj i ohrabrenje uz dovoljno prostora i vremena za vlastito istraživanje i aktivaciju. Tako uči važne lekcije, o sebi i svijetu koji ga okružuje, o raspolaganju svojim vremenom, o roditeljima i drugim osobama u svom okruženju.

Dijete treba poticaj i ohrabrenje da nešto napravi, ne da netko nešto radi umjesto njega. Ono treba nadvladati dosadu i isprobavati, maštati, boriti se, naučiti gubiti i dobivati, uspjeti i ne uspjeti. Igra je dječji posao i vježbanje života, učenje kako se nositi s vlastitim emocijama i doživljenim iskustvima.

Mnogi roditelji suočeni sa dosadom djeteta pribjegavaju elektronskoj zabavi održavajući tako začarani krug – djeca koja su prekomjerno izložena digitalnoj zabavi (TV ekrani, računala, mobiteli) češće osjećaju dosadu nakon što se odvoje od ekrana i treba im značajno duže vremena da pronađu aktivnosti u kojima uživaju.

Nekoliko je mogućih razloga zašto osoba ima problem s dosadom:

• kao dijete osoba nije imala priliku kreirati vlastito slobodno vrijeme
• uvijek je netko brinuo o njemu/njoj i o načinu na koji provodi vrijeme osmišljavajući ga i  ispunjavajući strukturom
• osoba nije imala priliku iskušavati svoje snage, vježbati disciplinu i upornost
• osoba je tijekom odrastanja bila previše zaštićivana
• osoba nije dovoljno poticana u osamostaljivanju i samoaktivaciji
• osoba nije dovoljno nagrađivana/pohvaljivana za uloženi trud
• nije imala dovoljno prilika za dublje povezivanje s roditeljima (roditelji nisu nalazili vrijeme niti način za kvalitetno druženje sa djetetom).

Kako bismo trebali reagirati suočeni s djetetovom dosadom?

• poslušati dijete i usredotočiti se na njega par minuta (ponekad je dovoljno da dijete osjeti da smo tu za njega)
• razmisliti o tome jesmo li proveli dovoljno kvalitetnog vremena sa svojim djetetom (onog koje djetetu omogućava povezivanje s roditeljem, ono koje mu daje osjećaj voljenosti i zaštićenosti)
• nakon što smo odradili prve dvije točke možemo djetetu objasniti da bi samo trebalo osmisliti svoje slobodno vrijeme i da smo mi tu ako mu zatreba neka pomoć odrasle osobe
• važno je ohrabriti dijete da učini samo ono što može, kad je to neophodno napraviti nešto zajedno s djetetom u pravilu nikada umjesto djeteta (uz iznimke koje potvrđuju ovo pravilo).

Što su o dosadi rekli poznati umovi

„O dosado! Ti si majka Muza.“ – Johan Wolfgang Goethe 1749. – 1832., njemački književnik i mislilac

„Dosada je naš najveći neprijatelj.“ – François-Marie Arouet de Voltaire (1694. – 1778.), francuski  filozof i pisac

„Željezo moramo kovati dok je vruće, ali dotjerati ga možemo u dokolici.“ – John Dryden (1631. – 1700.), engleski pjesnik i dramatičar

„Čovjeku ništa nije nepodnošljivije od dosade.“ – Blaise Pascal, francuski filozof, matematičar i fizičar

„Najnesretniji su oni ljudi koji se u sebi dosađuju.“ – Josef Čapek, češki slikar i književnik

„Mozak besposlene osobe omiljeno je đavolovo prebivalište.“   – Lav Tolstoj, književnik i mislilac.

„Lijek za dosadu je radoznalost. Ali od znatiželje nema lijeka.” – Dorothy Parker, američka pjesnikinja, kritičarka

„Dosada je rezultat neznanja i nedostatka mašte.“  – Susan Ertz, američka spisateljica

„Rad nas udaljava od tri velika zla: dosade, poroka i potrebe.“ –Voltaire, francuski književnik, povjesničar i filozof

„Jeste li dosadni životu? Bacite se u neku aktivnost u koju vjerujete svim srcem, živite za nju, umirite za nju i pronaći ćete sreću za koju ste mislili da je nikad ne biste mogli imati.“ – Dale Carnegie, američki pedagog, predavač, književnik, psiholog.

Nekim roditeljima i djeci pomogla je „čarobna staklenka“ – staklenka s papirićima na kojima su zapisane ideje (npr. crtati životinje, listati/čitati slikovnice, pospremiti igračke, izrezivati, bojati, pisati pismo, osmisliti predstavu… ) ovisno o dobi djeteta i mogućnostima. Dijete može izvući tri papirića i potom izabrati jednu od tri aktivnosti. Ovu staklenku mogu napraviti i starija djeca i mlade osoba – s popisom aktivnosti kojima mogu doprinijeti svom osobnom i profesionalnom rastu, najviše od svega razvijanju kreativnosti, aktivizma, provođenja kvalitetnog slobodnog vremena (napraviti listu knjiga koje svakako treba pročitati, vještina kojima bi bilo korisno ovladati, načine na koje bi osoba mogla volontirati, u koje se klubove uključiti i sl.).

Pišite nam kako se vi borite s dosadom, osjećate li ju često i kada?

Antonija Pleša
Krugovi, Centar za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje

Photos courtesy of PIxabay